beats by dre cheap

Crtica

Kazu da je zivot ona crta na spomeniku izmedu datuma rodenja i datuma smrti.. Ponekad se zapitam je li zaista tako? Stane li zapravo sve u jednu obicnu crtu? U jedan ravni potez na crnom mramoru.. Vrijedimo li zapravo samo toliko? I sto onda kada jednom crta izblijedi, a datumi se izbrisu? Tko ce nas se sjecati? Tko ce se pitati koliko smo toga i cega prosli u toj jednoj jedinoj liniji? U liniju ne stane nista, ne izrazavas ni tugu, ni srecu, samo je ravno.. Pa se zapitam treba li u zivotu sve gledati ono znas, sto se kaze da ti je svesvejedno (mocno mi napisat zajedno) ili se i dalje trebamo baviti svakodnevicom i boriti se za ono sto nam nikada kasnije vise nece trebati?

Hm, dubokoumne teme za dva sata iza ponoci dok mi hladno pivo uspavljuje mozak hladne ljetne noci u dvoristu pokosene trave.. Pa onda se zapitam vrijedi li se predati zivotu kojem nisi sretan ili zivjeti onaj skromniji u kojem zaista zivis, a ne robujes? Vrijedi li svakodnevno rastuzivati one sto te vole jer ti nisi miran? Nekada pomislis da je najbolje pustiti ih, ali ne mozes zamisliti zivot bez njih.. Pustiti ih jer mislis da bi bili sretniji da ih svakodnevno ne rastuzujes i da ti nisi razlog njihovih suza.. Suza koje nastaju zbog tebe.. Tebe i tvog unutarnjeg nemira, pronalazenja sebe samog..

Vidis koliko pitanja i koliko ih jos stotina tisuca stane u onu jednu crtu izmedu dva datuma, a sve se svede na to da se nitko ne zapita, a kakva je zivotna crta bila ovog covjeka? Koliko je propatio, koliko se veselio, koliko je bio voljen, a koliko je toga uspio uzvratiti? Je l' bilo dovoljno? Je l' onaj posljednji datum upisan s gorcinom ili zadovoljstvom jer odlazi spokojan i sretan.. Vidis svi bi se trebali truditi da bude ovo drugo jer zivot je jedan i treba ga zivjeti svaki dan kao da je onaj datum s desna ili ispod.. Ali jebi ga, covjek ne bi bio covjek da nije gresan i da uvijek ne zeli jace, vise, bolje i da mu nikad nije dovoljno.. Cast izuzetcima..

I na kraju mi je apsolutno svejedno sto ce pisati, ako ce uopce pisati.. Svejedno mi je tko ce me se sjecati.. Bitno mi je da na kraju svega znam da sam pronasao svoj unutarnji mir, da sam volio i bio voljen.. A znam da cu nadzivjeti onu crticu dok god budem zivio u sjecanjima osoba koje su me nadzivjele i voljele bas ovakvog kakav jesam.

MisterMcCoy
http://mistermccoy.blogger.ba
16/07/2020 02:00