MisterMcCoy

NEOQEAV

08.05.2020.

Nedostaje..



Nedostaje.. Svakim danom jace i jace.. Danas na istom ovom mjestu zatvorih oci i zamislih nju.. Kao da sam osjetio dodir njenih prstiju na mojim.. Kao da sam osjetio okus njenog melema na mojim usnama.. Kao da je bila tu.. Bit ce, ali ne jos.. Onaj let sto je trebao biti za devet dana je otkazan.. Bog mi je svjedok koliko je volim i koliko mislim o nama.. Na kraju otvorih oci rekavsi: "Boze ako ti tako zelis, neka bude tako." Volim je.
30.04.2020.

Dublinom..

Snimih malo stanje u vrijeme korone na ulicama Dublina.. Moj milozvucni glasic..

Ulicama Dublina.. Sto dosada radi od covjeka.. 
28.04.2020.

20

Moja srodna dusa je prije dva proslavila 20. rodendan, a ja nisam bio s njom.. Toliko mi je tesko bilo taj dan, da to nije bilo normalno.. Priredio sam joj malo iznenadenje s torticom (karamela unutra jer ona voli) i rozim svjecicama.. U pozadini su bili baloni s brojem njenih godina, a preko poziva je ugasila svjecice.. Da ste vi samo mogli vidjeti tu tugu i cuti te jecaje koji su dolazili s druge strane.. Nedostajao sam joj, a sam Bog zna koliko je i ona meni.. Napokon nadem voljenu osobu i ne mogu biti s njom.. A volim je.. Vise od najvise.. To je moj borac, moja tvrdoglava bicica (u horoskopu) koja je duplo jaca od mene.. Zaista je moja najveca podrska, odnosno nasa.. To je jedno cudo od zene, djevojke, kako god.. I stvarno s njom zelim ostariti, provesti sve vazne trenutke u zivotu.. Samo s njom..

Jucer sam kupio kartu za 17.5.. Nadam se ce poletjeti putem ljubavi.. Putem do nje.. Nadam se.. I da ce sve ovo biti iza nas.. Da cemo se nekad u sestom mjesecu smijati svemu tamo negdje obasjani suncem na travi u blizini naseg mjesta.. A vec znam da je karta jednosmjerna.. Takvu sam i kupio.. Ali jednosmjerna zauvijek.. Vise se nikada ne zelim odvojiti od nje.. Nikada! Sinoc smo pogledali film zajedno preko poziva.. Prelijepo.. Mada sam vise gledao nju i njene oci.. Njene zube.. Osmijeh.. Tu narancastu kosu.. Parasite - sve preporuke za film.

FUCK YOU CORONA!

24.04.2020.

Srce toplije postelje

U nocima dugim i hladnim i ne spavah previse.. Pokusavah, ali bezuspjesno.. Nesto me ometalo, iako sam odavno bio legao.. Lezao sam satima sklupcan u postelji navlacuci prekrivac preko tijela.. Ali znas, nije mi bilo hladno tijelu s polja, vec iznutra.. Bio sam prazan.. Srce mi je bilo.. Ranjeno, izmuceno pogresnim osobama.. Ipak spavao sam nekoliko sati, ne bas dobro.. Ne bas mirno.. Drzala me neka jeza, a hladni trnci su prolazili od glave spustajuci se do peta. Sanjah neke nemirne snove s nepoznatim licima.. I ne bas prijateljski nastrojenim ljudima.. Ne bih ih ni nazvao snovima, vec kosmarima.. Nocnim morama najgore vrste..

Zivjeh, ali ne uzivah.. Ujutro sam se budio mokar i izmorena lica, zakopana osmijeha.. Dane bih provodio u vlastitoj samoci pokusavajuci dozvati nekoga.. Zelio sam ono sto nikada nisam imao.. Ljubav. Pokusavao sam, uvijek sam davao sebe potpuno, a nisam obijao ni pola od toga nazad.. Ipak, jednog dana daleko od kuce suncev osmijeh mi obasja srce.. Zraka, po zraka.. Osmijeh po osmijeh.. Isprva se srce opiralo, nije razumijevalo sto je to.. Kakva je to toplina.. Kakvo je stanje tijela kada me dva plava bisera pogledaju.. Kada me pogledaju, a u njima vidim dubinu mora i oceana.. Plave kao nebesko prostranstvo.. U tim ocima moje je srce vidjelo dusu.. Dusu, onako iskreno cistu, neuprljanu.. Dusu djeteta neiskvarenu i zaigranu..

Srce i dalje nije shvacalo, nije moglo prepoznati o cemu se radi.. Do.. Do toga dana.. Jedna ruka u drugoj su pricale posebnu pricu.. Dodirivale su se u razlicitim ritmovima.. Svaki ritam je bio poseban po sebi.. Svaki dodir je srcu govorio:“ Opusti se, vrijeme je da uzivas.“ Nikada nisam opipao tako roskasto-njeznu kozu.. Nikada.. Nikada nisam poljubio toplije usne blago zadrhtavsi iznutra.. Ipak jednom nije bilo dovoljno, morao sam i po drugi put..

A onda, onda sam se poput najveceg ovisnika navukao.. Navukao se na poljupce.. S kojih se ne mozes 'skinuti' nikada.. Takvu ovisnost izaziva.. Ona ili njena prisutnost ili postojanje? Ne znam.. Nikada ti ne bih mogao odgovoriti.. A srce? Srce je postalo mekse i one rane su zacijelile.. Ispunilo se i odvec nije prazno.. Puno je osjecaja, ljubavi s dozom romantike..

Noci su postale toplije, a postelja udobnija.. Zaspim s prvim zatvaranjem ociju.. Usnem najljepsi san.. San o nama sretnima nekada kasnije.. Nekada u buducnosti.. Nekada kada ce u postelji s druge strane biti ona, a je iznad nje.. Svako jutro budeci je poljupcima i doruckom u krevet.. Onako cupavu, njeznu i slatku.. Svakim danom dok im koza ne postane naborana, a oni dovoljno stari da jedno s drugim zavrse zivot.. Bas kao nekada.. Jedno pored drugog isprepletenih nogu i rukom u ruci.. Rukom u ruci igrajuci borbu palceva.. Bas kao i uvijek, nece je moci pobijediti.. Ali pobijedio je u jednoj igri.. Igri zvanoj zivot s pravom osobom..

20.04.2020.

8

Nekada mislih da zivot crta samo osmijehe, ali pogrijesih.. Pogrijesio sam jer sam osjetio suze kakve nikada ranije nisam.. Suze bijesa, tuge, razocarenja, straha, ostavljenosti, suze zbog neznanja o zivotnoj buducnosti.. Zasto bijesa? Suze bijesa prema Bogu.. Zasto tuge? Osjecao sam se izdano, prodano.. Razocarenja? U Boga, u zivot.. Straha? Jer sam shvatio da smo nemocni i svi imamo rok trajanja koji moze biti vec sutra.. Ostavljenosti? Izgubio sam pola sebe tada.. Suze neznanja o zivotnoj buducnosti jer zaista nisam znao sto ceka mene i moje bliznje.. Ali sve se opet poslozilo, kao i uvijek.. Sve je nekako proslo i sve ce proci.. Sve se rijesi kao i uvijek.. Moji bliznji su zdravi, svi su nesto ostvarili ukljucujuci i mene, ali u svakom tom trenutku nedostaje to sto nam je oduzeto da bi bili istinski i potpuno sretni.. Zaista lazu oni koji kazu da vrijeme lijeci sve rane.. Vremenom je sve teze, a rane u srcu ne postaju kraste, vec bivaju otvorene.. Kada ce biti zacijeljene? Onda kada umremo, jer nista ne pomaze.. Svaki podsjetnik na taj dan je gorak, kisel, kao da na neki nacin ponovno to prolazis.. Ali puno teze.. Svjestan si odsustva te osobe, vec si spoznao da je nema, a nedostaje ti toliko da bi zivio kao posljednji prosjak samo da imas mogucnost vratiti tu osobu.. Makar na sekundu.. Makar te toliko samo da cuje da ti je zao zbog nekih stvari, da je volis i da bi dosta toga uradio drugacije.. Negdje od gore ta osoba sve to prati, zna, ali lakse bi ti bilo reci joj.. Lakse bi ti bilo jos jednom ugledati lik i cuti ocinski glas.. Glas koji kada izgovara rijec "sine" izgovara to na poseban nacin.. Nekada cemo se opet negdje sresti, a ne znam sto cu mu prvo reci.. Vjerujem da sve zna, ali itekako znam o cemu ce razgovor biti.. O tome kako nisam mogao biti sretniji od toga sto sam imao priliku njega nazivati ocem i da sam citav zivot proveo u sjecanju na njega.. Ne zbog drugih, nego zbog sebe.. Zbog svega sto mi je dao i omogucio.. Prije svega sto sam imao njegovu ljubav jer mnoga djeca to nikada ne osjete.. A onda cu mu prici i spustiti glavu u njegovo krilo.. Jer tada cu znati da nas nikakva smrt vise nece rastaviti.. A on? Toplom, ali izradenom rukom ce mi pogladiti lice i reci: "Spavaj sine, tata je tu."

20.04.2020.

Today mood

15.04.2020.

100

Upravo toliko, ni manje - ni vise. Sjecam se rastanka i nekog straha. Straha da ce se nesto izmedu nas promijeniti, da mozda nece biti isto.. Odlazivsi snjeznim putem kuci osvrtao sam se gledajuci utisnute stope i pitao se: "Hoce li moje tragove zatrpati novonapadali snijeg?"; "Hoce li se taj isti snijeg otopiti odnosivsi moje stope?"; Hoce li nakvasene suzama odlaska isceznuti i nestati utopljene u daljini?". Ali ona.. Ona me uvjerila u suprotno.. Nijedan dan nije poceo bez njene poruke. Nijedna dan nije zavrsio bez pozdrava za laku noc. Nijedan dan nije prosao bez poziva na kameru. Nijedan. Svaki dan sam osjecao podrsku i snagu jer nitko osim mene ne zna kakva je to djevojka.

Mozda ce netko citajuci misliti da se radi o tamo nekoj izmisljenoj ili jednostavno da previse koristim hiperbolu ili da nastojim uljepsati cisto zbog teksta.. Kratko i jasno: Ne! Sve je istinito. Ona i ja. Odnosno MI. Osoba koja me usreci cinivsi ljude oko mene sretnijim.. Osoba koja je znala i koja zna koliko mi je tesko.. Koliko mi je trebalo vremena da se naviknem na sve novo. Na novi zivot, na novu sredinu, ljude, sustav.. Prosla je sa mnom svaki moj radni dan, svaku moju suzu je nastojala obrisat svojim savjetom i rijecima utjehe.. Pozivi do kasno u noc.. Pozivi do onog trena dok me ne "otjera" spavati jer se rano dizem na posao.. I tako bez prestanka.. Ona ne prestaje, njena ljubav ne prestaje, mi ne prestajemo. Jacamo iz dana u dan i vidim da nisam pogrijesio..

Nisam pogrijesio onog dana kada sam shvatio da ce ta djevojka biti pored mene koliko god meni bilo lose.. Koliko god meni dan bio katastrofa ona ce ga nastojati uljepsati.. Radit ce kojekakve djecije budalastine samo da meni izmami osmijeh na lice.. Kakve? Rokcat' ce, glumit kera ili neku drugu zivotinju kojom sam je zvao nazvat.. Tvrdoglava, ne da na sebe, ima svoje JA i drzi do svog stava i dostojanstva.. Djevojka iz bajke? Ne, moja stvarna djevojka.. Takvu ni sanjao nisam.. Znas u snu sanjas savrsenu djevojku s mnostvom vrlina, a ona je i sa svojim manama upravo takva.. Upravo sam je takvu i zavolio..

Papirici koje sam joj napisao prije polaska da svako jutro moze procitati novi i tako zapoceti dani su gotovi.. Svi su procitani, ali kada sam odlazio ostavio sam joj prazne i marker.. Nadajuci se kako cemo kada dodem ostale popunjavati zajedno.. Ludost koja se dogodila u svijetu nam je to onemogucila.. Pao sam, duh mi se slomio i nisam znao sto dalje.. Sve sto smo planirali palo je u vodu.. Ali znate tko nije pao? Ona. Ona je i tu nasla rjesenje.. Uzela je marker i svaki dan sada ona meni pise poruke.. A znate sto svaki dan ima i dalje? Onaj njen osmijeh.. Osmijeh u koji sam se zaljubio. I dalje kao i kada sam otisao njene oci zasjaje kada je pogledam na nacin na koji samo ja znam.. Zacakle se onako jako, a obrazi joj porumene.. Pogleda me, a ne moze izdrzati.. Skrene pogled i kao maleno dijeti se postidi spustajuci glavu dolje.. Nekada bi je tu na vratu docekao poljubac jeze koji bih ju odveo u novu galaksiju, a sada je doceka osmijeh s druge strane kamere..

I stvarno sam sretan mada se mozda njoj nekada ne cini tako jer za jedno musko stvarno sam preemotivan.. Ali jesam, sretan sam i zahvalan sto se pojavila u mom zivotu.. I napokon znam da nece nestati, otici i sve ovo nase baciti u zaborav.. Cak i kada bih ja odustao od sebe, ona ne bi od mene.. Jer to je moj borac, to je moj bik u horoskopu.. Moje tvrdoglavo. Znate to je i tip osobe koju ne mozete ne voljeti, zaista ne znam nijednu osobu kojoj se nije dopala ili koja je imala nesto lose reci za nju.. Svi moji su je prihvatili.. Upoznala mi je cak i necake.. Prije odlaska smo se grudali u snijegu i vratila me u djetinjstvo.. Nije sve ni u razmisljanju o mnogim stvarima koje me muce.. Dokazuje mi da se trebam opustiti i uzivati u malenim stvarima kao sto to djeca cine.. Kao sto to ona i dalje cini.. Jer to je u dusi jedno veliko dijete.. Dijete koje je itekako zeljno moje ljubavi i paznje.. Ali, koliko god ja njoj dao ona vraca duplo vise..

Prva je osoba koju sam odveo na mjesto na koje nikada nikog nisam odveo.. Na mjesto gdje pociva moj najbolji prijatelj kojem ce uskoro vec osam godina kako nije medu nama.. Odveo sam je ne da bi bio zaljen, nego da joj pokazem koliko mi znaci i na neki je nacin upoznao s tom osobom koja je i dalje medu nama i rekao: "E da, ona je ta. Nju biram. Cuvaj mi je od gore kao sto mene cuvas svakoga dana." Dijeli nas ta neka daljina u kilometrima, ali sada kada se osvrnem na tih mogu sada mogu reci "nekoliko" tjedana uopce nemam osjecaj da je toliko vremena iza nas. Jer ona je ucinila da to sve izgleda tako brzo i jednostavno.. Mada ona najbolje zna koliko je bilo suprotno.. I znam.. Da treba jos ovoliko i duplo vise od toga, ona je tu.. Promijenit ce se samo njena ljubav prema meni.. Bit ce jaca svakog dana kao i do sada.. Kao i sto ja osjecam prema njoj..

Spreman sam joj dati svaki naredni dan svoga zivota gledajuci je ujutro onako cupavu i posebnu slatku. Spreman sam s njom zajedno uciti kuhati, prati ves i sve proci zajedno.. Spreman sam odvaziti se probat njeno prvo jelo i reci da je dobro iako ce me vjerojatno zaboljet stomak, ali cu reci:" Ljubavi odlicno, samo nastavi." Jer ljubav je podrska. Uvijek se napreduje i jaca. Spreman sam nazivati je svojom zenom i majkom moje djece.. Zaista jesam. A znam da ce doci i taj dan.. Kada dode bit cu spreman.. Bit cu spreman sasvim slucajnoj prijateljskoj ljubavi reci: "DA, zelim biti tvoj zivotni suputnik."

A dan dolaska.. Toliko planiran.. Toliko misli.. Na kraju ce biti sveden na potpuno jednostavne stvari.. Reci cu joj: "Hvala ti, volim te." - poljubivsi je na onaj nas nacin.. Zagrljaj ce biti toliko jak da ce pozeljeti pobjeci iz njega jer se uvijek plasi kako ce se ugusiti.. Ogurnut ce me i reci mi ime naglasivsi ga onako kako ga naglasi svaki put kad nesto pogrijesim, uz ono njeno jes' ti normalannnn? Itekako jesam, ali morat cu nadoknaditi sve te propustene zagrljaje u jednom.. U taj 1 zagrljaj ce stati 100 (i kusur) zamisljenih..

Uskoro ce joj rodendan i volio bih biti tamo. Puhati svjecice s njom i umrljati joj lice. Volio bih joj onaj dodir iz sna pokloniti u javi.

NEOQEAV - Nisam zaboravio koliko me voli.

28.03.2020.

#STAYINIRELAND

Za 8 dana sam trebao ici kuci, ali ne.. Korona. Nema veze, idemo dalje. I dalje je volim, samo jos jace. Moj pokretac, moja snaga, moja ljubav. Volim te A.

15.03.2020.

Setnja

Uputim se u setnju sam.. Jednostavno mi je trebalo zraka i prostora da sve negativne misle nestanu iz glave koje su se nakupljale svo ovo vrijeme.. Nedostaje mi, a parovi koji mi idu ususret ne olaksavaju.. Sjednem i u molitvi se zahvalim za sve i pozelim dvije stvari.. Ne mnogo, ne vise od tri. Bas dvije.. Nebitno koje su. Ona ce znati.. Bit cu tu vjerojatno jos neko vrijeme zbog novonastalog stanja, ali sto je to u poredenju sa svim vremenom ovoga svijeta koje cemo provesti skupa. Nista. Veliko nista. A i dalje je isto, ona je zaista moja snaga.. Moj motivator, pokretac, moja ljubav.. Treba biti jos 20 dana i letim.. Sada tko zna, ali izdrzat cemo sve ovo.

29.02.2020.

Znam.

Znam da nisam savrsen, niti to pokusavam biti.. Istina je da svi imamo mane i ljudi smo pa grijesimo.. Ali nekada nisam jasan sam sebi. Ja sam majstor za od muhe napraviti slona.. Cestitke primam osobno.. Sreca pa je normalna pa razumije.. A ponekad se stvarno zapitam odakle toj djevojci toliko strpljenja sa mnom i toliko smirenosti.. Zato vjerojatno i vrijedi.. Zato je i volim.. A ocito i ona mene nenormalno cim trpi moje 'musice' koje nitko nije.. A ja? Ja se nikako dozvati pameti.. Potrudit cu se da ne budem takav kakav sam sada.. Moram. Ne zbog sebe. Ne zbog nje. Nego zbog nas.

Od sutra 36 dana.


Noviji postovi | Stariji postovi

MisterMcCoy

Good things take time..

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
5594

Powered by Blogger.ba