148

I sto reci nakon 5 mjeseci.. Nakon tolikog broja dana.. Sto reci kako sam se osjecao kada sam se okrenuo i vidio je iza sebe.. Kako opisati tu kolicinu emocija? Nemoguce je.. Ali poseban je uzitak znati da smo uspjeli, da smo ponovo zajedno i da mozemo nastaviti tamo gdje smo stali.. Ona je ostala ista, isto me voli, isto me ljubi, isto dodiruje.. Malo je mrsavija, ali popravit cu ja to slatkisima.. I ne znam kada razmisljam ovako sam sa sobom osjecam se napokon smireno i spokojno jer sam nasao pravu osobu.. Nakon svega prozivljenog napokon to mogu reci..

Onaj osjecaj kada navecer legnes voljen, a ujutro se budis jednak takav.. Znas da nece proci nikada.. Divan je osjecaj buditi se voljen, a biti udaljen samo par stotina metara od voljene osobe.. Izdrze se i kilometri i uspije se pozivima, kamerom.. Ali. Ali nista nije kao dodir njenih usana na mojim.. Nista nije kao zagrljaj njenih ruku.. Nista nije kao njen miris.. Nista nije kao kada uzivo cujes:”Tu sam i ne idem nigdje.” Sjedis u autu s njom u narucju i gledas zvijezde pitajuci se je l’ tako izgleda raj? Moze li biti ljepse od toga?

Poseban je osjecaj napisati poruku budi spremna, doci cu po tebe.. Poseban je osjecaj hodati ulicama gradova drzeci se za ruku.. Ruke koje su nekoliko dana prije bile sklopljene i molile za povratak, za jos malo snage.. A sada su pronasle svoj savrseni par isprepletenih prstiju.. One za kojima su zudile 148 dana.. I nikada se vise ne zelim osjecati kao sto sam se osjecao tada.. Zivjeti, a ne biti sretan.. Zivjeti zivot u kojem ona nije blizina nije zivot.. To je prezivljavanje.. Borba za dah i novi dan.. Vise ne zelim prezivljavati vec zivjeti.. Disati, a umjesto kisika udisati njen miris, hraniti se njenom ljubavlju..

Bogu se uvijek zahvalim u vecernje sate na njoj i tome sto je strpljiva, sto je vjerovala u nas i sto me dizala nekada kada bih pokleknuo.. Kada sam se osjecao lose i plakao ona je bila ta koja mi je brisala suze i upijala.. Ali tome je dosao kraj.. Zelim iscijediti sve to sto je prosla zajedno sa mnom i pustiti na lice onaj njen prepoznatljivi osmijeh.. Osmijeh koji zovem dubina duse..

Ova slika nema cijenu.. Nije s prvog susreta, ali pogled koji sam sakrio govori toliko toga.. Pokazuje onu djecacku zaljubljenost koja ce me uvijek drzati blizu nje.. A njen pogled negdje tamo otkriva zapravo kako djeluje na nju iskrena djecacka zaljubljenost.. Da, sramezljivost i rumene obraze vjesto je skrila kosom boje sunca..

avontos41

Snovi su projekcija nasih nadanja...

Komentariši