Sutra je 30 dana.. 30 dana koji su prosli ni sam ne znam kako, ali zaista brzo.. Sutra je 30. papiric koji ce izvuci iz kutijica koje sam joj netom prije puta poklonio.. Trebali ste vidjeti taj iskreni osmijeh i znatizelju djeteta.. Ali vidio sam ih samo ja i ‘screenao’ u srce.. Takva iskrena reakcija i potpuna sreca zbog sitnice je ono sto se danas tesko prolanazi, ili uopce ne nalazi.. Ja sam ih pronasao.. A ona je ta.. Stvarno je.. Pa cak i onda kada je tuzna kao danas.. Malo mi je nevjerojatno da se osobe mogu osjecati isto i da raspolozenje jedne osobe moze utjecati na drugu.. Ali kod nas je stvarno tako.. Naravno mislim na ovaj danasnji dan jer se onda i sam osjecam nekako tuznije.. I shvatim.. Shvatim da kao srodne duse dijelimo sve.. Pa i osjecaje koji nekada nisu pozeljni.. Kao tuga.. Ali jaci smo od nje zajedno.. A za 50ak dana cemo zajedno kristati od srece negdje na ulicama Mostara.. U ocima drugih tako obicni, a zapravo sasvim posebni.. Na onaj nas nacin.. Poznat samo nama.. Ulice Mostara cekajte nas.. Hodat ce tada vama sretni par pun ocekivanja od zivota i onoga sto nas je uspjelo odrzati zajedno svo ovo vrijeme.. Pogadas? Da, ljubav.
