24

Veceras iza ponoci 24 godine.. Prvi put da na rodendan nisam kuci i osjecaji su jako cudni.. Svasta sam zaista prosao za ovo vremena, netko bi rekao i ne bas puno godina, ali ono u usporedbi s nekim tko se tek rodio itekako puno.. Ili nije ni zivio dvije trecine toga.. Nisam uzbuden, nemam ni razloga biti.. Dan kao dan.. Bilo bi drugacije da su neke osobe tu.. Jedna od njih je vec niz godina na nekom daljem mjestu.. Druga osoba koju zelim je takoder daleko.. Mama mi nedostaje takoder.. I onda kazu raspusi svjecice i zamisli zelju.. Pa evo ako prvu osobu ne mogu vratiti, onda bar zelim da druga nikada ne ode od mene.. Da me uvijek nasmijava i bude onakva kakva jest, posebna.. I da su svi iz obitelji zdravi.. Ostalih zelja stvarno nemam.. Godinu stariji, godinu mudriji, godinu pametniji.. Godine u koje ulazim, a po prvi put mogu reci da imam nekoga uz sebe s kim bih proveo sve sljedece rodendane.. S kim bih puhao svjecice, jeo tortu i zalijevao nekim toplim picem u nasem domu pored rasplamsanog kamina.. Negdje tamo s toplom dekicom na nasim koljenima i s njom u narucju.. Provoditi rodendan gledajuci neke fotografije iz djetinjstva i uzvracati na njene sale oko mog oblacenja, nekada kada je rodendan bio najveci dozivljaj u godini.. Rodendan? S njom. Kada? Sljedece godine. Toliko.