misterMcCoy

Ja sam samo zalutali putnik jave. Moj san je moj zivot.

24.03.2017.

Zivot jednog novinara

Ouh kakav pocetak dana jutros. Ustao sam se u 7 i 15, popio kavu, a ne pamtim kad sam se posljednji put ustao tako rano.. Razlog zbog kojeg sam se ustao tako rano je taj jer sam bio dezurni na portalu za koji pisem, pa sam morao ici u redakciju.. Bilo je poprilicno zanimljivo, cimer sa mnom i jos jedan momak s nase godine. Oni su bili dezurni na radiju, citali su vijesti, vodili nekakve emisije dok sam ja pisao za portal.. Nije bilo lose, malo smo se zezali, malo radili i sve u svemu extra.. Nakon toga sam otisao na predavanje gostujuceg profesora koje je bilo jako zanimljivo, a radi se zapravo o javnom nastupu.. Zapravo kako se ponasati na televiziji, sto odjenuti, sto je dobro, a sto ne.. Bilo je poprilicno zanimljivo, ali sam na prvoj pauzi morao doci u stan kako bih jeo jer cijelo jutro nista nisam pojeo.. Sada se spremam jer imam bus u 4 sata, a onda me ocekuje cetiri sata putovanja do kuce.. Veselim se sto cu vidjeti mamu i sestru, kao i prijatelje, ali opet mi se i ne ide, a razlog za to je jer cu ostati kuci samo par dana.. Ali sada ce brzo Uskrs pa se nadam da cu imati vise vremena za odmor kuci.. Kuci ne namjeravam nista raditi, ni pisati zavrsni, a jedino mi ostaje pisanje za portal, ali to mi nikada nije tesko. Uskoro cu poceti i voditi emisije, kao i citati vijesti, pa cete mistermccoya uskoro moci slusati i na radiovalovima haha..

23.03.2017.

Zasto nista ne moze biti kako planiras?

Posljednih dana sam nesto precesto na fakultetu za moj pojam haha.. Stalno neka predavanja, izlaganja, citanja.. Radio sam diplomski jos, tako da sam sada napisao 20ak stranica sto nije uopce lose, jos nekih desetak i to ce biti to. Jucer sam bio s par prijatelja na picu, od 9 do 12 ujutro sam popio cak cetiri kave.. Lijepo vrijeme u Mostaru traje vec danima, a danas brate ubija sunce.. Jucer sam isao kupiti kartu za Hrvatsku jer sam planirao ici sestri, medutim saznao sam da ta linija koja vozi za njen grad vise ne postoji.. Stvarno sam se razocarao, a danas sam otisao na kolodvor na drugoj strani grada da bih provjerio da nema slucajno od tamo. Medutim nema.. I tako da vrlo vjerojatno necu ni ici u Hrvatsku vec cu sutra kuci.. Sestru koja seli u inozemstvo cu ispratiti od kuce jer ce ona i mama kod sestre u Hrvatsku odakle ce ova imati let.. Jbg, nikad nista ne moze biti kako covjek planira.. Ako nista veselim se da cu malo doci kuci, biti s prijateljima par dana, a onda nazad za Mostar i povratak obavezama koje me na fakultetu cekaju.. Dva posljednja dana nisam imao ni neke posebne inspiracije, tako da nisam ni pisao.. Svidjela mi se jedna djevojka, ali bojim se da od toga nece biti nista.. Sta cu, volim pucati u prazno.. Vise srece drugi put, a ako nista barem uzivam u ovom mostarskom suncu sam.. Kako se tjesim..

20.03.2017.

Novi ja...

Odlucih ponovno napisati post o njoj.. Ponovno iako mozda nije zasluzila.. Ne mozda, sigurno nije.. Ali ipak sam to samo ja. Prelazeci cestu zurno prije neki dan ugledao sam je na terasi mostarskog kafica kako ispija kavu u drustvu prijateljica.. Odmah sam ju primjetio, a i ona je mene.. Prijateljice su se nasmijale kada su me vidjele, a ona.. Ona je samo oborila pogled i reagirala kao da me nije vidjela. A znam da je.. Ipak ja nisam spustio pogled i oborio glavu jer nemam radi cega.. Mislim da ja nisam ta osoba koja bi nakon svega trebala spustiti glavu i proci kao da sam porazen.. I nisam. Ponosan sam na sebe jer sam u tom trenutku shvatio da mi je postalo svejedno.. Postalo mi je svejedno hocu li je vidjeti, hoce li spustiti glavu ili ju podici.. Srce i nista iznutra nije zaigralo kao prije, tada sam shvatio sam ju mozda prebolio.. Pitanje je jos uvijek jesam li? Jer ako nisam, na dobrom sam putu.. Izbrisao sam njen broj iz mobitela i mislim da sam nakon dosta vremena spreman krenuti dalje.. Krenuti dalje, a da znam da iza sebe ne ostavljam nista za cime bih ponovno zalio. Stvarno to mislim.. A ona ako ikada vise pozeli vratiti proslost bojim se da nece imati priliku.. Takav sam.. Kada volim, volim.. Kada patim, patim. Ali kada prebolim, prebolim i precrtam te iz zivota zauvijek.. A mislim da sam to upravo ucinio prosavsi pored nje s celom prema gore.. I da spreman sam. Spreman sam napokon proci "nasom" raskrsnicom nakon toliko vremena, a da ne ocekujem da ce me ona tamo cekati. Spreman sam proci pored nase klupice, a da me ne podsjeti na nju.. Spreman za proci Mostarom, a da ne pomislim na nas.. Jer Mostar je bio prica o nama.. Da bio, jer vise nije.

20.03.2017.

Kako je prosao vikend?

I da prosao je i taj monstruozni vikend.. Subota je pocela dobro, ustao sam nesto ranije nego inace i pisao sam zavrsni rad.. Poceo sam i nije bilo lako ispocetka, ali sam se uhodao.. Napisao sam nekih 7-8 stranica u subotu i bilo je extra.. S tim da sam pisao nekih 4,5 sati, literatura me malo zezala, ali dobro je.. Potom sam zavrsio pisanje i odlucio sam odgledati Reala s Bilbaom.. Na svu srecu su dobili susret s 1:2. Nakon Reala sam odlucio napisati par tekmi za portal i bilo je tako. Navecer sam shvatio da se prenosi UFC pa sam odlucio i to pogledati.. Nisam pozalio, odlicne borbe s dosta nokauta i preokreta. Odlucio sam ranije otici spavati i tako sam i ucinio.. Nedjeljom sam ustao kasnije, a mislio sam pisati zavrsni.. Jbg, prespao sam alarm, ali sam opet stigao pisati rad. Napisao sam jos nekih 7-8 stranica, tako da sada imam 15 ukupno.. Nije lose, jos toliko i extra.. Potom sam s prijateljem isao u navijacki pub Liverpoola kako bi odgledali tekmu sa Cityem.. Tu smo popili koju pivu, a kikiriki smo rasuli.. Moram priznati susret je bio odlican, a na kraju smo presli pola Mostara kako bi otisli do trgovine koja ne radi. Jbg, tako je kad se slusa mistermccoya.. Nakon toga sam legao u krevet i zaspao.. Poslije sam se uspio probuditi i gledao sam finale Federera i Wawrinke.. Koja je onaj Federer hodajuca legenda, pa ljudi moji meni je cast gledati onakvu legendu.. Onakav tenis igrati u 36oj godini, naklon dolje. Poslije toga sam otisao spavati, ali mi je bilo prevruce spavati, tako da sam zaspao tek oko 4,5 ujutro.. Jutros mi je predavanje bilo u 10, naravno prespao sam prvih 15 min, ali sam ipak uspio stici.. Uspio stici na predavanje koje je trajalo pola sata.. Jebem te zivota, da sam znao ostao bi spavati.. I da, ne los vikend..

18.03.2017.

Postao sam ujak!

Sinoc sam saznao da sam po cetvrti put postao ujak.... E ljudi moji koja je to sreca, kao da sam prvi put. Rodila se malena Laura, a uskoro idem sestri u Hrvatsku, kako bih vidio to maleno stvorenje i upoznao se s njom.. Kada mi je sestra poslala sliku sav sam se izgubio, preslatka je.. Ja stvarno ne znam opisati koliko se ta djeca mogu voljeti.. Mislio sam ono ujak, pa sta, nes ti velike stvari.. Ali bome jee.. Zavolis ta mala stvorenja da se to opisati ne moze, uvuku ti se pod kozu, a onda si gotov.. Sljedeci vikend sam odlucio otici, a tamo ce biti i druga sestra i mama. Btw zaboravio sam reci da mi sestra uskoro odlazi, odnosno odseljava za nekih tjedan, dva.. Na sto ce to liciti, ne znam.. Nisam navikao biti sam.. Ali kako kazu ziv se covjek na sve navikne.. Htio sam ovo podijeliti na blog jer se osjecam presretno, a dalo mi je i neku motivaciju za pisanje zavrsnog rada.. Kako pisanje zavrsnog ne bi propalo idem to poceti, a poslije me ocekuje pisanje za portal, pa tko prezivi pricat' ce..

17.03.2017.

Obaveze

Posljednjih dana sam prezauzet fakultetom, od raznih predavanja, rada na portalu, pripremanja zavrsnog rada... Imam preocajan raspored predavanja, tako da nemam vremena za bilo sto, a svakodnevno pisem i za portal svoga fakulteta.. Neki dan sam bio na konzultacijama kod mentorice kako bih dobio literaturu za zavrsi rad i napokon poceo pisati.. Pocinjem s pisanjem rada sada za vikend, a nadam se da cu ga sto prije zavrsiti jer uskoro ce ispiti, a tada bas i necu imati vremena za pisanje.. Pored toga imamo nekakve blesave kolegije ovaj semestar, tipa korporativno komuniciranje... Radimo razlicite projekte, a uskoro pocinjem s istrazivackim novinarstvom na temu vrsnjackog nasilja. Ici cu u par skola, raditi ankete s ucenicima, razgovarati s profesorima, pedagozima, pa cak i policijom. Imam zadatak s drugog kolegija poslati zahtjeve za javno informiranje ministarstvima srednjobosanske zupanije.. Iz izbornog kolegija imamo citanje nekakve knjige i biljezenje citanja iste, tako da sam bas prebukiran.. Poceo sam pisati svaki dan po jednu pricu na blog, a s obzirom da nema komentara ne znam koliko su citane.. Pa evo ukoliko netko cita price neka ostavi komentar da znam nastaviti s time ili ne? Inace volim pisati price u nastavcima, a ova je nova koja je potpuna neocekivanih preokreta. Romaticna prica o dvoje mladih ljudi koji se suocavaju s raznim preprekama na njihovom putu ljubavi.. Sutra je napokon subota pa se nadam da cu se bar malo naspavati, a onda poslijepodne opet ide pisanje susreta, odnosno popunjavanje rubrike sport za portal. I da, ostavite komentar u ovaj post ukoliko zelite da nastavim s pricama, da znam otprilike koliko su podrzane.. Jer osim sto ih pisem za svoju dusu, uvijek godi kada znas da netko cita ono za sto si izdvojio vrijeme.

17.03.2017.

Treca prica o njima..

Ustala se ranije jer ju je cekao tezak dan.. Iako se nije pretjerano naspavala, bila je nasmijesena.. Nakon dana provedenog s njim to ju i nije previse iznenadivalo.. Ali.. Danas bi stvari mogle krenuti u drugom smjeru.. Jer je ona kao nekada ponovno bila na skretnici zivota.. Na skretnici u kojoj je postojalo samo lijevo i desno.. Ukoliko se odluci za lijevo, nece imati desno.. Ukoliko se odluci za desno, nece moci ici lijevo.. A to bi ju mozda cak i dokrajcilo.. Jer nije vise imala snage kao nekada, nije ponovno mogla sve prolaziti ispocetka.. Jer birala je izmedu njega i karijere. Karijere koju je godinama mukotrpno gradila teskim radom... I njega koji joj je postao sve.. Sve da ni ona sama vise nije znala objasniti koliko joj zapravo znaci to sve.. No, to nece biti jedina danasnja iznenadenja za nju.. Vezala je kosu u rep, zurno pospremila krevet i uputila se u kupaonicu.. Na brzinu se istusirala, sredila za posao i uputila se na zeljeznicku postaju.. Cekajuci vlak stalno je razmisljala o njemu, sto napraviti, a da ne povrijedi sebe ili sto je mozda jos gore, njega?! Vlak je stigao, a ona se za pola sata nasla u svome uredu.. Nakon sat vremena glavni sef njenog odjela ju je pozvao na razgovor.. Pitao ju je sto je odlucila i je li spremna prihvatiti novi posao.. Posao koji je odlicno placen, koji je oduvijek sanjala.. Ali posao koji je iziskivao mnogo truda i vremena.. No, to nije bilo sve.. Sef joj je rekao da ukoliko prihvati posao vise nece biti u istom gradu, nego ce putovati na seminare u one gradove u kojima kompanija bude poslovala.. Ovo nije ocekivala.. Ovo je dodatno pogorsalo i onako tesku situaciju.. Mislila je na njega, sto bi on odlucio da je na njenom mjestu.. Pomislila je zasto nikada ne moze sve biti kako treba, zasto se nikada sve ne moze jednostavno posloziti. Ipak sjetila se da je u pitanju ona sama, te da joj je od ranog djetinjstva zapravo bilo povjereno donositi najteze zivotne odluke. No, ovo je bilo drugacije. Ovo je bila prekretnica.. Ljubav ili karijera? Vjecnost s njime ili usamljena vjecnost? Na posljetku, ljubav ili novac? Rekla je: "Prihvacam"- i klimnula glavom.. Rukovala se sa sefom, potpisala i odjurila.. Vec tada je bila svjesna da je pogrijesila.. Nije potpisala samo novi posao, vec priliku da ostane bez njega..

16.03.2017.

Druga prica o njima..

Kada je pomislio zauvijek, pomislio je na vjecnost.. Shvatio je da se ni u kom pogledu ne moze zamisliti bez nje.. Tiho ju je zagrlio uputivsi se kuci.. Na putu kuci ona je zaspala na mjestu suvozaca, dok se njegova buba kretala cestom. Ponekad bi ju pogledao kako spava, vjerojatno se pitavsi cime ju je zasluzio?! Toliko vedru, nasmijanu, jednostavno posebno osobu nikada nije upoznao.. A sada je osoba poput one iz njegovoga sna spavala pored njega.. Nakon sat vremena voznje drmusavim putem dosli su do njene kuce.. Lagano se probudila ne shvativsi da su stigli.. Bila je toliko slatka trljajuci svoje smede oci.. "Stigli smo"-rekao je, veselo se osmijehnuvsi. Tek tada je shvatila da je prespavala citav put.. Klimnula je glavom, priblizila mu se i njezno ga poljubila u obraz.. "Hvala ti na lijepom danu i vidimo se"-rekla je izlazivsi iz poluprljave bube. Veselo je cupkala do ulaznih vrata svoje kuce, a on ju je pogledom pratio.. Mahnula mu je, a buba je nestala u noci.. Kasnije iste veceri dobila je poruku na mobitel, bila je od njega.. U njoj je pisalo:"Ne, hvala tebi na prekrasnom danu, jer ti si ga ucinila takvim"- s potpisom njegovog imena.. Poruka ju je razbudila iako je vec bila krenula na pocinak, ali i razveselila.. Shvatila je da se zaljubila.. Ali, nakon svega sto je prosla imala je pravo na srecu.. A tijekom danasnjeg dana se osjecala sretnom, snaznom i samouvjerenom. Shvatila je da je to zbog njega.. Stavila je mobitel pod jastuk ne slutivsi da ce ponovno zaspati.. Zaspala je zagrlivsi jastuk.. Nije bilo i suvise kasno, ali sutra ju je cekao naporan dan.. Dan koji ce mozda sve promijeniti..

15.03.2017.

Prva prica o njima..

Pogledao je daleko iznad pucine mora i rukom zaklanjao sunce koje mu je dopiralo do ociju. Sunce koje je na pola vec bilo zaslo, ali je bilo dovoljno jako da mu zasuze oci. A pored njega ona. Njegova jedina. Zagrlio ju je u sutonu dana i lagano privukao sebi. Hladni kamen na kojem su sjedili ih nije previse omeo. Naslonio je svoju glavu na njeno rame i uzivao u trenutku.. U trenutku za koji bi pozelio da traje vjecno. Sadrzavao je sve sto je volio vise od zivota.. Zalazak sunca, more, miris soli u zraku, nju.. Osjetio je smijesak na njenim obrazima, a onda je ga ona odgurnula od sebe. On bi ju zagrlio, ali ona ga je odgurivala.. On bi joj se lagano prikrao uhvativsi ju za struk i podigavsi ju u zrak koliko god je mogao.. Bila je njegov vrh svijeta, a ona se tako osjecala snaznom da joj u tome trenutku nitko nista ne bi mogao.. Lagano ju je spustio na onaj hladni kamen kako bi bila jednako visoka kao on. Pogledi izmedu njih dvoje su govorili toliko toga. Vrijeme bi stalo, a rijeci nisu bile potrebne.. Lagano ju je poljubio.. Nije to planirao. Jednostavno se dogodilo. Dva su se svijeta napokon sudarila, sudarila tako jako da se stvorio jedan.. Onaj njihov.. Ponovno bi ga odgurnula skocivsi na pjeskovitu plazu nastojeci pobjeci od njega.. Voljela je tu igru.. Igru u kojoj ga je zadirkivala, zahtjevala da se potrudi oko nje, a na kraju se jednostavno ne bi mogla oduprijeti. Bilo je jace od nje.. Potrcao je za njom, a pijesak se dizao kao prasina iza njegovih stopala.. Brzo ju je sustigao i uzeo za ruku.. Toliko njeznosti u svojoj ruci nije osjetio nikada. Sve do sada.. Sada je bio spreman tu njeznost drzati zauvijek..

14.03.2017.

Prijatelju..

Eh da.. To je zivot. Sto bi rekli, danas te ima, sutra vise ne.. Nikada vise. Nikada vise neces postojati, nikada vise neces zivjeti.. Nazalost. Upoznali smo se sasvim slucajno, preko facea, jer smo shvatili da cemo ici u istu skolu.. Srednja skola, a toliko toga me ocekivalo. Isao sam u jedan oblik internata koji se nalazio u drugom gradu, nekih 45 minuta voznje od moga grada. S obzirom da smo bili iz istog grada odlucili smo da cemo zajedno biti u sobi. Nismo se poznavali, ali smo se s vremenom upoznali i postali jako dobri.. Istina bio je marljiviji od mene, vise je ucio, iako to po njegovom izgledu nitko ne bi rekao.. Iako tada tek srednjoskolci bio je za moj pojam "velik", trenirao je judo, a bavio se i bodybuildingom. Vec tada je bio stijena od covjeka.. Godinu dana smo proveli skupa, od druzenja, zezanja, a volio me strasno zezati. Smisljao je razne nadimke, no nije mi smetalo.. Cesto me znao obraniti od ruznih rijeci i ukoliko me netko zadirkivao, a ni maturanti mu nisu smjeli nista.. Bio je na neki nacin moj zastitnik, kako god to zvucalo.. I nakon godinu dana odlucio sam otici iz tog internata, sto zbog toga jer se nisam htio zamarati ucenjem, a skola je bila prezahtjevna. A sto zbog toga jer mi se u to vrijeme razbolio otac.. Vratio sam se kuci i nastavio sam drugu godinu skolovanja u skoli moga grada.. S njim sam se cuo povremeno, a skola mu je kao i uvijek isla odlicno.. Medutim na trecoj godini se i on odlucio vratiti, ne znam zbog cega. Vjerojatno zbog toga sto vise nije mogao podnijeti stroga pravila internata, a volio je uzivati u mladosti.. Uvijek sam se divio koliko je djevojaka imao i koliko je plijenio njihovu paznju.. Vratio se i ponovno smo se vise vidali, uvijek me znao nasmijati nekom svojom "forom" ili nekim "starim" nadimkom za mene.. A onda se sljedece godine dogodilo nesto.. Nesto sto mi je promijenilo pogled na zivot.. Prijateljica mi je javila kako je imao prometnu.. Tocnije motorom je udario pjesaka koji je na mjestu ostao mrtav.. Na motoru su bili on i rodak.. Kacigu je drzao na ruci, a ne na glavi.. Neki kazu da je kriv.. Da je "divljao" s upravljacem motora.. Ali.. Nebitno.. Par dana je bio u bolnici, u komi.. Mislio sam da nije nista opasno.. Jer on je stijena, izvuci ce se, njemu se nista ne moze dogoditi.. No danima se borio kao lav.. No nije uspio.. Preminuo je moj cimer iz srednjoskolskih dana.. Na ispracaju nekoliko dana poslije se sjecam da je i nebo plakalo.. Toliko ljudi, posljednji pozdravi, a kisa nije stajala.. Mislim da je na neki nacin zivio brzo.. Prijatelju, nisi zaboravljen.. Nikada neces ni biti.. Pocivaj u miru, Josipe.


Stariji postovi

misterMcCoy
<< 03/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

www.youtube.com/watch?v=E8BfMQ9T_ww

Snovi su projekcija nasih nadanja..
4.1.
MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
3332

Powered by Blogger.ba