MisterMcCoy

NEOQEAV

04.01.2021.

Suze za tatu..

I prolazi dan za danom, godina za godinom.. Palim svijecu za svijecom, vene cvijet za cvijetom.. Uspomene blijede, a tuga ne prolazi. Gotovo svakog 4. sijecnja pomislim ove godine ce biti lakse, a nije nikada.. Svaki Bozic mislim u ovom cu uzivati, a ne uzivam.. Tesko je opisati nekome prazninu koju osjecas kada jako mlad izgubis roditelja.. Nekako na neki nacin nikada nisi potpun.. U najvecim slavljima i radostima ti fali druga polovica srca kako bi se potpuno prepustio uzivanju.. Uzivanju uz njega koji nije tu da podijeli s tobom sve tvoje uspjehe.. Da se veseli zavrsenoj srednjoj, fakultetu, da ispija i jede i na tvoj racun jer si napokon dosao i tu fazu zivota.. Da ga provozas u autu koje si sam zaradio, da podijelis s njim ono sto je on dijelio s tobom.. Neces nikada moci.. Zivot. Nikada ne bih volio da moja djeca osjecaju prazninu koju ja osjecam svaki dan, ali posebno na ovaj dan. Volio bih da iako me mozda ne bude budu sretni i da me se s radoscu sjecaju kao ja njega.. Pogled u svijecu koja se izgara mi ne da mira.. Zamisljam kako se njegov plamen zivota ugasio prerano.. Nisam nikada trazio da izgori do samog kraja, vec samo da je bar jos neko vrijeme bio tu s nama.. Da vidi kako smo uspjeli i sestre i ja.. Da se mama i dalje bori, da nam je zivot dobar, da se i dalje svi volimo.. Nedostaje mi svaki put u pogledu drugog oca prema djetetu.. Fali mi ta ljubav koju vidim kod drugih oceva prema djeci.. Gotovo sam ljubomoran.. Nedostaje mi njegov glas, hod, pojava.. Sve.. Kazu da sam isti on.. Izgledom mozda i jesam, ali osobnoscu nikada ni blizu.. Iako je moj tata i iako ja mogu reci i pricati o superlativu nevoljko to radim.. Drugi pricaju na taj nacin o njemu, a ja slusam.. Slusam i znam da srcem nisam ni blizu kao on.. Danas bi imao 61 godinu, pa ni to nije previse.. A uskoro je vec devet punih godina kako nije s nama.. Svijeca gori, plamti, a suza iz oka je gasi.. Pozelim da mu za rodendan mogu pokloniti zagrljaj i na taj mu nacin reci koliko ga volim, koliko mi treba.. A jedino sto mu mogu pokloniti su suze i svijeca.. Tata, sretan ti rodendan.

24.12.2020.

Prije 2 mjeseca i dva tjedna..

Eto toliko je proslo od posljednjeg posta.. Što je novo kod mene? Volim je jos uvijek, odnosno volimo se.. 1.12. nam je bilo godinu dana i zaista sam sretan.. Imam najvecu podrsku u zivotu sto ni sanjao nisam da cu imati.. Poceo sam raditi za jedan novi portal u susjednom gradu i vec sam ga sam digao za 3 mjeseca na odlicnu citanost.. Zadovoljan i placanjem.. Imam sve, a vremena malo za nju.. Uvijek nesto zrtvujes da bi nesto dobio, ocito mora biti tako.. Ali stvarno je volim, mada se zapitam je l' bez aparatica to ona? Hhahahah, duck faceee with udlaga.. Vjerojatno vam nista nije jasno, a reci cu da sam ustao jutros u pola 8, radio i bio na terenu citav dan i kuci sam dosao u 10 da bih radio i zavrsio neke poslove.. I onda.. Onda radio kolace jer je sutra Badnji dan i evo vec je fucking skoro pola 2. Mrtav sam covjek.. A vi kako ste?

07.10.2020.

Nasa ljubav i dalje zivi.

Volim je. Voli ona mene. Dovoljno.

24.08.2020.

Bijase..

Onda kad mi nabije tlak na 1000.. Kad me naljuti tako da bih svima drugima rekao gdje da idu, njoj usutim.. Znas pored svega toga, vrijedi.. Nekada ona, nekada ja.. Ali bez obzira na sve i dalje zajedno protiv svega.. Bude tesko, bude lijepo, bude srece, tuge, ali opet Mi.. Nikada ona i nikada samo ja.. Vjerujem da je jedino tako ispravno s nekim prolaziti kroz zivot..

Osjecam se nekada kao da sanjam, kao da je sve tako nestvarno.. Mislio sam da nikada necu moci svu paznju i ljubav pruziti jednoj zeni, ali prevario sam se.. Ona mi je dala do znanja da je u ljubavi moguce sve, da je s njom sve ono nemoguce postalo itekako moguce.. Da je sve nestvarno postalo stvarno.. Da je moguce zivjeti ljubav iz bajki, da je moguce naci ljubav koja traje.. Da je moguce nekoga vidati svaki dan, a biti ga zeljan iste sekunde kad nije prisutan.. Kad ne osjetis izdisaj na vratu, a toliko ga zelis.. Kad jednostavno pozelis dodir i onaj smiraj u sutonu dana i bez da ista progovori, znas.. Znas da je sve uredu.. Znas da se sutra budis kao dio necijeg zivota koji svakim danom postaje nas zajednicki.. Jer kada nades srodnu dusu, zivis jedan zivot.. Dises za jedno, umires za jedno.. Za Vas.. Kao sto u onoj pjesmi kaze: "Jedna dusa, a dva tijela." Zaista i je tako..

I onaj pogled najsladih, kako ih ja volim nazvati macjih ociju.. Plavo-zelenkasta dubina koja skriva najiskrenije emocije.. One za kojima su mnogi slavni likovi raznih romana cak davali bogatstva, zivote, pa cak i vodili ratove.. Za taj par ociju sam spreman na sve navedeno.. Kao Paris za Helenu, kao Romeo za Juliju i ja sam spreman.. Spreman ovo sto imamo pretvoriti u nesto o cemu ce generacije i generacije kasnije govoriti samo jedno.. Bijase to ljubav.

27.07.2020.

Suza

Auta mi idu u susret i razmisljam koliko bi boljelo, bi li osjetio ista.. Zamisljam buku i udar zeljeza od zeljezo.. Ipak, ona je pored mene i njena ruka mijenja stvari.. Koracam hladnim asfaltom hladne ljetne noci, a niz obraze mi teku jos hladnije suze.. Razmisljam o stazi zivota i liniji koju je itekako lako preci, samo ako pomislis na to s druge si strane, no povratka nema.. Zagrljaj od prije nekoliko trenutaka drzi me ipak s ove strane staze, ne da mi da predem onu granicu.. Iako razmisljam da bi mi svi problemi nestali samo kada bih skrenuo s puta.. Ipak se bojim, drhtim.. Ne od hladnoce, vec od straha.. Straha da bi i tako postala necija.. Da bih prekrsio obecanje, a da bi ga ona onako tvrdoglava zaista i uspunila makar meni u inat.. A i ne mogu je tek tako pustiti, ne mogu.. Brisem one hladne suze i gledajuci u nebo uocavam zvijezdu padalicu.. Kazu da se zelja nece ispuniti ako je kazes, ali evo ja sam je napisao.. Tocnije njih dvije. Prva - da me nista ne odvoji od nje i druga - da napokon uzivam u zivotu.. Jer i dalje ne uzivam, borim se sa samim sobom ostavljujuci svakog dana traga na njoj.. Na nasem odnosu.. Ipak mi ona zvijezda ulijeva nadu da ce jednom sve biti kako treba.. Da cu se oprastajuci s njom odlaziti s osmijehom na licu, a ne sa suzama na obrazima..

16.07.2020.

Crtica

Kazu da je zivot ona crta na spomeniku izmedu datuma rodenja i datuma smrti.. Ponekad se zapitam je li zaista tako? Stane li zapravo sve u jednu obicnu crtu? U jedan ravni potez na crnom mramoru.. Vrijedimo li zapravo samo toliko? I sto onda kada jednom crta izblijedi, a datumi se izbrisu? Tko ce nas se sjecati? Tko ce se pitati koliko smo toga i cega prosli u toj jednoj jedinoj liniji? U liniju ne stane nista, ne izrazavas ni tugu, ni srecu, samo je ravno.. Pa se zapitam treba li u zivotu sve gledati ono znas, sto se kaze da ti je svesvejedno (mocno mi napisat zajedno) ili se i dalje trebamo baviti svakodnevicom i boriti se za ono sto nam nikada kasnije vise nece trebati?

Hm, dubokoumne teme za dva sata iza ponoci dok mi hladno pivo uspavljuje mozak hladne ljetne noci u dvoristu pokosene trave.. Pa onda se zapitam vrijedi li se predati zivotu kojem nisi sretan ili zivjeti onaj skromniji u kojem zaista zivis, a ne robujes? Vrijedi li svakodnevno rastuzivati one sto te vole jer ti nisi miran? Nekada pomislis da je najbolje pustiti ih, ali ne mozes zamisliti zivot bez njih.. Pustiti ih jer mislis da bi bili sretniji da ih svakodnevno ne rastuzujes i da ti nisi razlog njihovih suza.. Suza koje nastaju zbog tebe.. Tebe i tvog unutarnjeg nemira, pronalazenja sebe samog..

Vidis koliko pitanja i koliko ih jos stotina tisuca stane u onu jednu crtu izmedu dva datuma, a sve se svede na to da se nitko ne zapita, a kakva je zivotna crta bila ovog covjeka? Koliko je propatio, koliko se veselio, koliko je bio voljen, a koliko je toga uspio uzvratiti? Je l' bilo dovoljno? Je l' onaj posljednji datum upisan s gorcinom ili zadovoljstvom jer odlazi spokojan i sretan.. Vidis svi bi se trebali truditi da bude ovo drugo jer zivot je jedan i treba ga zivjeti svaki dan kao da je onaj datum s desna ili ispod.. Ali jebi ga, covjek ne bi bio covjek da nije gresan i da uvijek ne zeli jace, vise, bolje i da mu nikad nije dovoljno.. Cast izuzetcima..

I na kraju mi je apsolutno svejedno sto ce pisati, ako ce uopce pisati.. Svejedno mi je tko ce me se sjecati.. Bitno mi je da na kraju svega znam da sam pronasao svoj unutarnji mir, da sam volio i bio voljen.. A znam da cu nadzivjeti onu crticu dok god budem zivio u sjecanjima osoba koje su me nadzivjele i voljele bas ovakvog kakav jesam.

08.06.2020.

148

I sto reci nakon 5 mjeseci.. Nakon tolikog broja dana.. Sto reci kako sam se osjecao kada sam se okrenuo i vidio je iza sebe.. Kako opisati tu kolicinu emocija? Nemoguce je.. Ali poseban je uzitak znati da smo uspjeli, da smo ponovo zajedno i da mozemo nastaviti tamo gdje smo stali.. Ona je ostala ista, isto me voli, isto me ljubi, isto dodiruje.. Malo je mrsavija, ali popravit cu ja to slatkisima.. I ne znam kada razmisljam ovako sam sa sobom osjecam se napokon smireno i spokojno jer sam nasao pravu osobu.. Nakon svega prozivljenog napokon to mogu reci..

Onaj osjecaj kada navecer legnes voljen, a ujutro se budis jednak takav.. Znas da nece proci nikada.. Divan je osjecaj buditi se voljen, a biti udaljen samo par stotina metara od voljene osobe.. Izdrze se i kilometri i uspije se pozivima, kamerom.. Ali. Ali nista nije kao dodir njenih usana na mojim.. Nista nije kao zagrljaj njenih ruku.. Nista nije kao njen miris.. Nista nije kao kada uzivo cujes:"Tu sam i ne idem nigdje." Sjedis u autu s njom u narucju i gledas zvijezde pitajuci se je l' tako izgleda raj? Moze li biti ljepse od toga?

Poseban je osjecaj napisati poruku budi spremna, doci cu po tebe.. Poseban je osjecaj hodati ulicama gradova drzeci se za ruku.. Ruke koje su nekoliko dana prije bile sklopljene i molile za povratak, za jos malo snage.. A sada su pronasle svoj savrseni par isprepletenih prstiju.. One za kojima su zudile 148 dana.. I nikada se vise ne zelim osjecati kao sto sam se osjecao tada.. Zivjeti, a ne biti sretan.. Zivjeti zivot u kojem ona nije blizina nije zivot.. To je prezivljavanje.. Borba za dah i novi dan.. Vise ne zelim prezivljavati vec zivjeti.. Disati, a umjesto kisika udisati njen miris, hraniti se njenom ljubavlju..

Bogu se uvijek zahvalim u vecernje sate na njoj i tome sto je strpljiva, sto je vjerovala u nas i sto me dizala nekada kada bih pokleknuo.. Kada sam se osjecao lose i plakao ona je bila ta koja mi je brisala suze i upijala.. Ali tome je dosao kraj.. Zelim iscijediti sve to sto je prosla zajedno sa mnom i pustiti na lice onaj njen prepoznatljivi osmijeh.. Osmijeh koji zovem dubina duse..

Ova slika nema cijenu.. Nije s prvog susreta, ali pogled koji sam sakrio govori toliko toga.. Pokazuje onu djecacku zaljubljenost koja ce me uvijek drzati blizu nje.. A njen pogled negdje tamo otkriva zapravo kako djeluje na nju iskrena djecacka zaljubljenost.. Da, sramezljivost i rumene obraze vjesto je skrila kosom boje sunca..

...
26.05.2020.

Pismo njoj.

Istina je. Nema me dugo.. Previse u odnosu na ono sto smo planirali.. Previse u odnosu na to da su nam svi planovi pali u vodu.. Dani su prolazili, a nedostajanje je svakim danom bivalo jace.. Prejako za mene slabog.. Ali ti.. Ti si bila moj kamen na koji sam mogao sjesti odmarajuci od staze zivota.. Odmarajuci od hoda kroz trnje kako bih dosao do zvijezda. Moje umorne noge su bile krvave od trnja i pune zuljeva.. Svaki dan si vadila to trnje iz mojih stopala, a zuljeve smanjivala..

Suze su mi kvasile izranjene noge stvarajuci dodatne rane, ali brisala si svakog dana suzu po suzu.. Nekada dok bih odmarao od puta onako umoran i isrpljen sklopljenih ociju dosla bi do mene i tiho sapnula u misli:"Nisi sam, imas mene." Zaista je bilo tako.. Podizala me onda kada bih pao i govorio da ne mogu nastaviti dalje, da ne mogu hodati stazom testa nase veze, nase ljubavi.. Dosla bi do mene i onako njezna prebacila moju ruku preko svog vrata i odigla me od prasine.. Sporo i tesko, ali hrabrim koracima naprijed.. Nije isla ispred mene, ni iza mene.. Nego pored mene..

Prolazila je ono sto sam prolazio ja, a ja sam prolazio ono sto je prolazila ona.. Prepreka na njenom putu bila je i moja prepreka.. Uskoro zavrsava staza trnja, staza labirinta i put postaje jednocrtan.. Vodi nas negdje tamo.. Negdje gdje cemo biti sretniji bez ikakvih rana vidljivih ljudima oko nas.. Ali, nama ne.. Mi cemo zauvijek znati sto smo prosli i koliko nam je tesko bilo.. Kolika smo podrska bili jedno drugom, a kolika ljubav se razvila.. I ono znas kada te upitaju kako ste uspjeli moci su odgovoriti s nekoliko rijeci: "Zbog nje i ljubavi".

Ljubav je svaki onaj poziv na pauzi posla, svaki poziv uvecer prije spavanja.. Svaki njen uradeni zadatak ili obaveza na fakultetu za koje samo joj pripomogao.. Ljubav je onaj kratki poziv od nekoliko sekundi kada uci cisto da joj kazem da je volim.. Ljubav je u mirisu parfema koji je podsjeti na mene.. Ljubav je u onim papiricima sto sam je pisao za nju.. Ljubav je u svim tim sitnicama, a veza moze opstati samo uz te sitnice.. Uz sitnice koje svakog dana podgrijavaju vezu.. Ljubav je u onim pogledima kamere kada gledamo film, ona od svoje kuce, a ja od svoje.. I zaljubimo se ponovo svaki put onako djecije i neiskvareno, potpuno iskreno.. Iskreno do srzi.. Ljubav je u prijateljskom odnosu mene i nje, onako sto bi se reklo kod nas, jaranski.. I razne druge stvari koje su samo nase.. I da.. Ona staza zivota je postala nasa zajednicka.. Uskoro kada se vratim, a svi oziljci na stopalima nestanu uzet cu je u narucje i nositi do kraja nase staze zivota..

24.05.2020.

2 000 km..

Za dva dana idem na put od preko 2 000 km.. Put se sastoji od 17 sati voznje trajektom i preko 20 sati voznje automobilom.. Idem s nepoznatim ljudima.. Jednostavno je ispalo tako da ne postoji u meni zelja za ostankom tu ni dan duze jer psihicki vise ne mogu biti bez nje i obitelji, bez doma..

Upoznao sam decke preko fb-a i dogovorili se na taj oblik puta i doslovno idem na slijepo povjerenje.. Idem se upustiti u takvo nesto po prvi put u zivotu.. Uvijek sam govorio da nikada ne bih sjeo u automobil s ljudima koje ne poznajem, nikada nisam htio ni stopirati, a kamo li sto drugo.. Ali ona je promijenila sve.. Zbog nje bih krenuo i pjeske jer toliko je jako to sto osjecam.. Iskreno ne bih bio iskren kada bih rekao da se ne plasim.. Ali osjecam kako mi njena ljubav daje tu hrabrost zbog koje sam se odlucio na takvo nesto.. Ni mama, ni druga sestra ne znaju da cu doci.. Ne zelim da brinu..

Sinoc prije spavanja sam se pomolio Bogu i zahvalio sto mi je omogucio i to.. Omogucio da ponovno budem s njom.. Pomolio sam se da me cuva na tom putu.. Da nam omoguci mirno more i sigurnu cestu kako bih dosao svojoj obitelji i njoj.. 5 mjeseci udaljenosti me naucilo kako mozes imati svo blago svijeta, ali ako nemas ljubav pored sebe , nista ti ne vrijedi.. Ne vrijedi jer nisi sretan.. Shvatio sam da zelim imati nju pored sebe u svakom trenutku, da osjetim blizinu i jacinu njenog zagrljaja.. Da osjetim njen dodir, da cujem njen posebni osmijeh.. Bila je tu uz mene svo ovo vrijeme, mozda cak i kada bih se ja predao ona me dizala i govorila: "Izdrzi, imas mene'" Cak kada sam mislio da ne mogu vise, ona me svaki put uvjerila u suprotno. Svaki put bi mi izmamila osmijeh na lice bez obzira koliko prethodno suza isplakao..

I rekao sam sebi ako je Bozja volja da mi se nesto dogodi na tom putu, neka bude tako.. Prihvacam to, ali samo Bog ce znati kolika mi je zelja bila doci doma.. Jer dom je tamo gdje je ona.. Osmijeh i sreca su tamo gdje je ona.. Ako se i dogodi nesto lose svejedno bih bio sretan jer bi mi Bog bio svjedok koliko sam je zelio vidjeti jos jednom i reci joj da je volim.. Ali znam da ce sve biti onako kako treba biti, da cu je ponovno poljubiti i cuti onaj njen smijeh iz dubine duse.. Da cu biti pored nje i reci joj koliko je ljubavi utkala u mene u prethodnih 5 mjeseci..

A Boga molim jos samo jedno.. Da mi omoguci da joj sve to kazem i da me cuva putem.. Ili ipak Boze spoji nas opet.. Dvije recenice joj moram reci opet: "NEOQEAV"-nisam zaboravio niti cu ikada i "Everything is possible if you believe"-ostvarilo se opet.

16.05.2020.

Ako

Ako sam ikada zelio ostariti s nekim onda je to ona.. Ako sam ikada s nekime zelio dijeliti dobro i zlo, onda je to ona.. Ako sam se ikada zelio prepustiti u potpunosti i biti ono sto zaista jesam, onda je to s njom.. Ako sam ikada zelio voljeti nekoga kao sto volim Boga, onda je to ona.. I vise od toga.. Nerealno, nekome smijesno, ali meni ne.. Tako je.. Preko 130 dana odvojeni..


Stariji postovi

MisterMcCoy

Good things take time..

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
5595

Powered by Blogger.ba